субота, 20. август 2011.

Algernon Blackwood: "A Descent into Egypt"

           
Na današnji dan pre tačno 121 godine rođen je Hauard Lavkraft (20.08.1890). Ovaj važan datum za istoriju horora obeležiću ovde sa nekoliko reči o piscu koga je HPL veoma cenio, i skrenuću pažnju na jednu njegovu manje poznatu, a veoma lavkraftovsku novelu – zapravo, lavkraftovskiju i bolju od mnogih Lavkraftovih!

Verujem da su svi pravi Kultisti već upoznati sa veličanstvenošću Aldžernona Blekvuda, makar iz druge ruke, kroz pohvale koje mu je spevao Lavkraft u svom eseju o Natprirodnoj stravi u književnosti – ali, nadam se, i iz prve ruke, kroz čitanje njegovih zaista izuzetnih horor priča i novela. Nažalost, eventualni užitak u njegovom pisanju ograničen je na one koji dovoljno dobro barataju engleskim i kojima nije problem da iz inostranstva naručuju knjige (ili barem da čitaju tu nekolicinu priča dostupnih na netu), budući da do dana današnjeg, koliko ja znam, na srpski nije prevedeno NIJEDNO njegovo delo, što je sramota i bruka za neku drugu priču.

            U svom posedu već imam Doverovo priceless izdanje BEST GHOST STORIES OF ALGERNON BLACKWOOD, kao i dva podebela stara ali dobro očuvana hardcovera -  TALES OF THE UNCANNY AND SUPERNATURAL i TALES OF THE MYSTERIOUS AND MACABRE krcata njegovim pričama (pretežno manje poznatim – a on ih je za života napisao poprilično, možda i previše). Ipak, pre neki dan sam kupio i zbirku INCREDIBLE ADVENTURES – i to samo zbog jedne jedine novele koju nemam u navedenim knjigama, niti u grdnim zbirkama best-of horror priča, a donedavno je nije bilo ni online.

            "A Descent into Egypt" je jedna od manje izvikanih Blekvudovih novela. U napisima o ovom piscu, kada se ističu njegovi masterpisovi, nikada se ne pominje. U povećoj odrednici o Blekvudu u inače odličnoj Pingvinovoj ENCYCLOPEDIA OF HORROR AND THE SUPERNATURAL ne navode taj naslov čak ni uzgred. Ono što me naročito čudi – ni Lavkraft je posebno ne izdvaja u svojim javnim ili privatnim spisima. Čuven je podatak da je Blekvudove VRBE (WILLOWS) smatrao najboljom horor pričom ikada (ja se s tom ocenom slažem 94,8%), ali poprilično me iznenađuje da nigde ne peva panegirike za "A Descent into Egypt", koja je ne samo izuzetna po sebi, nego je izuzetna upravo po parametrima koje je sam HPL postavio i oduvek isticao (atmosfera! nagoveštaji! suptilno građenje ugođaja!), pa još na temu koja je HPL-u bila naročito bliska (stare civilizacije! egipat! uticaj presnažne prošlosti na krhku, podatnu sadašnjost!).

            Jedini razlog što sam se navadio da baš ovu novelu iskopam bila je tvrdnja S. T. Džošija, u izvanrednoj must-have studiji THE WEIRD TALE, da je "A Descent into Egypt" možda čak i bolja od "Willows"! Ozbiljne reči – od ozbiljnog znalca, koji nije sklon takvim hiperbolama bez supstancijalne zaleđine. Dakle, pošto kopanje po internetu nije urodilo plodom, na kraju sam se naterao da kupim pomenutu knjigu (iako više od polovine njenog sadržaja imam u drugim zbirkama) – samo da bih najzad overio novelu koja me je dodatno kopkala i tim fascinantim naslovom: "A Descent into Egypt"...
            Odmah da pojasnim eventualnim cinicima: to što Lavkraft nigde ne pominje ovu novelu, objavljenu 1914. godine, sigurno nije zbog nekakve eventualne sumnjive sličnosti sa, recimo, njegovom docnijom pričom "Under the Pyramids" (videti NEKRONOMIKON): osim očigledno iste lokacije, ama baš nikakve druge sličnosti nema između ova dva dela, ni u smislu zapleta, ni likova, tema, ugođaja, pristupa... "A Descent into Egypt" je potpuno različita, i znatno superiornija priča od ionako odlične Lavkraftove.

            Zaplet je daleko jednostavniji, i manje ispunjen akcijom bilo kakve vrste: nestrpljivom čitaocu možda bude pomalo i dosadna, jer umesto akcije nudi pretežno refleksiju, meditaciju, i čak poeziju (u prozi). Ugođaj je ovde glavni, a on je postignut vrhunski. Priču kazuje narator poetskih naklonosti ali ipak dovoljno s nogama na zemlji da opiše sudbinu svog mnogo ekscentričnijeg prijatelja, tačnije, misteriozni preobražaj koji je ovaj doživeo u Egiptu...
            Ova novela (50-ak strana u knjizi nešto većeg formata od uobičajenog) pleni, pre svega, elegičnim, melanholičnim ugođajem – vajkanjem nad izgubljenim prijateljem koje je tim teže jer on nije fizički nestao ili stradao; umesto toga, iz Egipta se vratio kao bezlični automaton, bez duše. 


'Some lands enrich you,'  he went on,  seeing that I  listened,  'while others impoverish. From India, Greece, Italy, all ancient lands, you return with memories you can use.  From Egypt you return with — nothing.  Its  splendour  stupefies;  it’s  useless. There is a change in your inmost being, an emptiness, an unaccountable yearning, but you find nothing that can fill the lack you’re conscious of. Nothing comes to replace what has gone. You have been drained.'

            Pored ovog etitjuda vezanog za psihologiju ekscentrika u kontrastu sa prozaičnom ruljom, ono što naročito zadivljuje u ovoj priči jeste vanredno uspeo prikaz ATMOSFERE Egipta: njegove nemerljive drevnosti i zastrašujuće mudrosti. 



There was weirdness in it.  Egypt looked in upon us. Egypt watched and listened,  beckoning through the moonlit windows of  the heart to come and find her. Mind  and  imagination  might  f lounder  as  they pleased,  but  something of  this  kind happened undeniably, whether expression in language fails to hold the truth or not.  And George Isley,  aware of  being seen,  looked straight  into the awful  visage—fascinated.

‘It’s  always  there,’  he  whispered,  half  collapsing back  into  his  chair,  ‘it’s  always  watching,  waiting, listening. Almost like a monster of the fables, isn’t it? It makes no movement of its own, you see. It’s far too strong for that. It just hangs there, half in the air and half upon the earth—a gigantic web. Its prey flies into it.  That’s Egypt all  over.  D’you feel  like that too,  or does it seem to you just imaginative rubbish? To me it seems that she just waits her time; she gets you quicker that way; in the end you’re bound to go.’


Daleko je ovo od konvencionalnih bau-bau pričica za malu decu u kojima je Egipat tek još jedna egzotična lokacija za malo same-old same-old bulšita o prokletstvima skrnavitelja, zlim čarobnjacima i osvetoljubivim mumijama, uz obaveznu dozu reinkaranacije, romanse, akcije, rasističkog humora i ostalih obaveznih elemenata u palp pričama na egipatske teme (od kojih čak ni Lavkraft nije umakao, iako ih je na originalan i memorabilan način proigrao)! 
Ne, ništa tako otrcano nećete naći ovde. Ali baš zato, zbog unikatno evocirane atmosfere Egipta (iz prve ruke: Blekvud je boravio tamo) – a pre svega njegove FASCINACIJE (što će reći, spoja privlačnosti i jezovitosti) – ovo je horor priča sa trajnim učinkom. Njen košmarni ugođaj teško je otresti sa sebe.


Egypt,  which since time began has suffered robbery with violence at the hands of all the world,  now takes her vengeance,  choosing her individual  prey.  Her  time has  come.  Behind a modern mask she lies in wait, intensely active, sure of her hidden power. Prostitute of dead empires, she lies now at peace beneath the same old stars,  her loveliness unimpaired, bejewelled with the beaten gold of ages, her breasts uncovered,  and her grand limbs flashing in the sun. Her shoulders of alabaster are lifted above the sand-drifts; she surveys the little figures of to-day. She takes her choice. . . .



            I ne samo što je Blekvud bio u Egiptu – pih, krda i horde turista "bile su" tamo! – nego je zaista dubinski, iznutra shvatio ŠTA Egipat jeste, u okultnom, ezoteričkom smislu. (Ja, istina, u Egiptu još nisam bio, ali iz onoga što znam o njemu, očito mi je da je ovo sve pisao neko ko vrlo dobro zna o čemu govori!) Ovo takođe ne treba da čudi ako znamo da je Blekvud bio član Zlatne Zore, okultnog reda koji je upravo i začet iz nekakvih (falsifikovanih?) egipatskih papirusa, a čiji je najčuveniji član (i disident) upravo u Kairu primio tzv. Knjigu Zakona
Dakle, ovo je priča pisana sa istinskim uvidom i razumevanjem, sa poznavanjem egipatske ezoterične tradicije, što je izdiže kilometrima iznad tipičnih mambo-džambo naklapanja, čak i onih koja nisu loša (kao Stokerov roman JEWEL OF THE SEVEN STARS ili A. K. Dojlove priče "Lot No. 249" i "The Ring of Thoth").

            Toliko je mudrih opservacija, sjajno sročenih i jezgrovitih opisa, zapažanja i nagoveštaja prisutno na tih 50ak strana da je to prvorazredni užitak; progutao sam ovu novelu u jednoj nezaboravno prijatnoj letnjoj večeri, od sumraka do pune noći, napolju, pod zvezdama, kako i priliči, i uživao kako ODAVNO nisam u čitanju neke horor proze.


Close behind this magnitude,  moreover, steps the monstrous. It is revealed not in sand and stone alone, in queer effects of light and shadow, of glittering sunsets and of magical dusks, but in the very aspect of the bird and animal life. The heavy-headed buffaloes betray it equally with the vultures, the myriad kites, the grotesqueness  of  the  mouthing  camels.  The  rude, enormous scenery has it everywhere. There is nothing lyrical in this land of passionate mirages. Uncouth immensity notes the little human flittings. The days roll by in a tide of golden splendour; one goes helplessly with the  f lood;  but  it  is  an irresistible  flood  that sweeps backwards and below.  The silent-footed natives in their coloured robes move before a curtain, and behind that curtain dwells the soul of ancient Egypt — the Reality,  as George Isley called it—watching,  with sleepless eyes of  grey infinity.  Then,  sometimes the curtain stirs and lifts an edge; an invisible hand creeps forth; the soul is touched. And some one disappears.


            Zapravo, tokom 4/5 trajanja bio sam ubeđen da ću i ja da ovoj noveli dam prednost nad "Vrbama", ali na kraju moram reći da poslednja petina nije baš na nivou onog što joj je prethodilo, pa iako kraj nije razočaravajuć ili loš po sebi, ipak nije baš na nivou vrhunskih kvaliteta koji su mu prethodili, i zbog par nijansi razlike moram da ostanem pri tome da su mi "Vrbe" i "Vendigo" i dalje vrh Blekvudovog opusa, a da "Spuštanje u Egipat" zaslužuje vrlo visoko i jako treće mesto – ili još bolje, zaslužuju sve tri da se zajedno popnu na pobedničko postolje kao istinski, prilično ujednačeni vrhunci horor proze uopšte.

            Baš zato što "A Descent into Egypt" nema baš nekih izrazitih set-pisova, čudovišta, entiteta, pogibija, eksplicitnih užasa i sličnoga, već sve vreme ostaje u neiskazanom, između redova, u slutnjama i genijalnim nagoveštajima, pomalo sam sklon da ovu novelu protežiram jače od ostale dve, koje su svoj status odavno stekle i njime paradiraju po svim referentnim knjigama o hororu. "A Descent into Egypt" je skrajnuta diva, nepravedno zapostavljeno siroče, prvorazredna priča koja zaslužuje da bude hvaljena – i čitana, te zato, bez daljeg filozofiranja (ima kad, i ima gde ću se njoj detaljnije posvetiti), evo vam linka za ovu novelu, koja je od pre mesec dana ili tu negde postala available online, pa se uverite sami. Skinuti PDF ovde.  

Na istom mestu imate za skinuti u PDF-u i gomilu drugih odličnih Blekvudovih priča + poseban raritet, njegovu autobiografiju koju posebno preporučujem (Blekvud je imao vanredno slikovit i avanturistički život!) – Episodes Before Thirty.
            A ako vam se sve to dopadne, kupite i knjigu. 

            PS: Jedine dve crno-bele ilustracije gore, bez ikakve kolorizacije u sebi, uradio sam ja svojevremeno, kao svoj omaž magiji Egipta.