четвртак, 18. август 2011.

NORWAY MASSACRE - THE KILLER'S MIND (2011)

**(*)

3-


U saučetništvu sa notornim saradnikom, Son of Abraxasom, predstavljam prvi svetski dokumentarni program (neću baš reći film, jer to nije) na temu ginisovskog spree-killinga u Norveškoj od pre nema ni mesec dana.

Da se razumemo, ova emisija je tipičan primer pionirskog ispipavanja koje je zapravo jedva prikrivena eksploatacija tog zlodela, dok je još vruće, te stoga ne treba očekivati preteranu analitičnost, složenost, bogatstvo uvida, perspektiva, zadiranje u suštinu ili bilo šta slično. Ovaj program jedva prebacuje ambiciju nešto opširnije reportaže, ali čak i kao takav zaslužuje pažnju zainteresovanih za ovakvu tematiku.

Ja sam bio na Palić Film Festivalu u vreme kad se ovo desilo, i nisam stigao da u vreme dešavanja ispratim ni video ni tekstualne vesti, sem najpovršnije. Stoga je meni ovaj filmić poslužio da sada nadoknadim propušteno, i da na jednom mestu, ukratko, sažeto, jasno i pregledno, vidi šta se tu tačno desilo, kako, iz časa u čas, i donekle – zašto. Na sličan način on može biti koristan i drugima koji se nisu preterano udubljivali u WHAT & HOW ovog zaista unikatnog zlodela.

Glavni kvalitet ovog programa jeste rekonstrukcija DEŠAVANJA – postupno, od jutra do večeri – uz pomoć dokumentarnih snimaka, prvo eksplozije u Oslu (iz više uglova: security kamera u nekoj radnji tokom drmusanja; nekoliko privatnih shaky-cam snimaka uzbuđenih trčećih prolaznika na ulici neposredno posle rušenja i sl.) a zatim i shoot'-'em-upa na ostrvu (snimak ostrva, tokom zločina, načinjen iz helikoptera neke TV ekipe koja je tu stigla pre policije). Za osetljive: krvi ima vrlo malo, u blink'n'miss fazonu, te se može pogledati bez previše šokova.

Sve je dodatno olakšano, bukvalno nacrtano, u kompjuteru, tako da gledaocu bude jasno koliko su daleko ta dva mesta zločina jedno od drugog, kakva je konfiguracija terena, kako se ovaj kretao i šta je kojim redom radio. CGI rekonstrukcija svega toga je veoma od pomoći.

Od govornika, tu su pre svega preživeli: 3-4 političko-svesna & angažovana partijska mladunca koja su izmakla mecima ovog ludaka. Siguran sam da će Sinko sočnije da se izrazi po pitanju njih, pa da mu ne uzimam leba i preuzimam show, mada sam, takođe, siguran da će on biti daleko ekstremniji o mene po tom pitanju. Ja, kao prosvetni radnik, moram po dužnosti da izrazim žaljenje zbog gubitka mladih života, pa makar oni pripadali i podmlatku vladajuće partije.

Da budem jasan: ma koliko neki pojedinac ili grupa bili antipatični, smrt za njih (uglavnom) deluje kao previše radikalno rešenje i ja u načelu ne podržavam to da BILO KO – pojedinac, grupa, institucija – uzima tuđe živote u svoje ruke. Makar nebiće, filozofski posmatrano, MOŽDA bilo bolje od bića, gnusno mi je da neko na sebe uzima odluku ko će da bude a ko da ne bude. Drugim rečima, "to be or not to be" ne bi smelo da ide dalje od ličnog primera. Ako misliš da je život sranje, ili besmisao, apsurd, patnja, da je MALIGNANTLY USELESS ili šta god – okej, tvoj je, izbriši se iz Knjige Postojanja. Učini to što bezbolnije… osim ako se pališ na bol. Tvoja stvar, one way or the other. Ali nemaš pravo da druge povlačiš sa sobom.

Zbog toga, a i zbog drugih stvari, sprovodioci ovih krajnje ograničenih, lokalnih, skromnih "finalnih rešenja" – od Mensona do Brevika – za mene će zauvek ostati samo amaterske, pilićarske lujke. Ljudski problem treba rešavati globalno, a ne lokalno, od vrata do vrata (ili kao ovde, od šatora do šatora), tete-a-tete. Pa jebote, učite malo od Mame Prirode: jedan ozbiljniji zemljotres ili cunami odradi bolji posao od svih tih sitnodušnih ludaka zajedno. No, dobro sad, siguran sam da ima onih – a Sin je među njima – koji razmišljaju u stilu: "Thank God for the small mercies." Ja, kao perfekcionista i apsolutista, ne mogu a da se ne vajkam nad infinitezimalno skromnim dometima čak i jednog poduhvata poput ovog norveškog. Think BIG, suckers; like Dr Strangelove, or Professor Hellingen at least!

Anyway, da malo iz oblasti filozofije, metafizike i pop-kulture siđem do nešto nižih grana.

PSIHOLOGIJA: Iako podnaslov ovoga glasi THE KILLER'S MIND, ovih 40-ak minuta jedva je zagrebalo ne-um ovog mamlaza i, strogo gledano, nije ni učinjen neki ozbiljniji napor u tom pravcu, pa je utisak da je taj podnaslov stavljen zato što lepo (i senzacionalno) zvuči a ne zato što adekvatno opisuje program. Sve što su uradili je – pozvali nekakvog melodramatičnog psihologa-kriminologa da maše ručicama, pravi grimase, unosi se u kameru i žvaće scenografiju svojim uglavnom jadnim opservacijama i predvidim tlapnjama.

U tome ga prati jednako dramatični, duboki, vibrantni glas naratora sa svojim frazama ("It was a bloody massacre!") koje zvuče kao da ih recituje za trejler nekog holivudskog filma. Ozbiljnija analiza Brevikovog bekgraunda, kao i njegove "ideologije" (tačnije: miš-meša kojekakvih heterogenih istina, polu-istina, bulažnjenja i neizbežnih mitova & legendi, uključujući masone, Templare i ko zna šta sve ne) ostaju za neku drugu, kasniju priliku.

SOCIOLOGIJA: Šta, zapravo, ovaj zločin – baš sada, baš tu, baš ovako motivisan – govori o Evropi (i svetu) danas? Film se time ne bavi niti u najavi. Predvidivo. Jedan solidan pokušaj da se Brevikov diskurs dovede u vezu sa diskursima vladajućih (ili snažnih opozicionih) ideologija kojekakvih jakih partija diljem današnje Europe, i da se pokaže da ovaj psiho zapravo na delu ostvaruje ono što ovi politikanti samo govore, ponudio je Žižek u tekstu "Anti-immigration politics: barbarism with a human face."

Iako je ta njegova vizura popularna u "liberalnim" krugovima, za moj groš ona nije dovoljno duboka, zapravo suštinski je promašena za praksu, iako u teoriji, kao ideal, to zvuči kao sjajna stvar i nešto vredno divljenja i aplauza. Što se mene tiče, ona savršeno ilustruje zlogukost teoretičara, čak i kad su well-meaning, u kontekstu prakse kojom dominiraju neke druge sile i neke druge "teorije". Moji nazori po tim pitanjima nešto su drugačiji, ali za svrhe rivjua ovog konkretnog programa oni nisu bitni, pa nek ostanu za neku drugu priliku. Možda kad budem rešio da se kandidujem za Predsednika (kao slobodni radikal) ili kad osnujem svoju Stranku Krajnjeg Rešenja.

U svakom slučaju, kod Sina ćete naći njegov KILL'EM ALL rant kao i linkove za skidanje ovog TV programa.