четвртак, 3. децембар 2009.

CREEP (2004) & SEVERANCE (2006)


u svetlu kataklizmatičnog trećeg filma christophera smitha, TRIANGLE – koji pokazuje drastično opadanje u njegovom sve gorem i gorem opusu – evo i mojih kratkih osvrta na njegova prethodna 2 filmića.

kao special extra, evo ovde i kratkog rivjua by milosh (to je onaj nemi i pasivni 'saradnik' ovog bloga)!


CREEP (2004)

GHOUL

ocena: 3-

**(*)

Sveta jednostavnost u spoju sa osvežavajuće liberalnim odnosom prema žestini krvopljusnosti pruža zabavan, lepo stilizovan slasher, zapravo jednu dugačku scenu gonjenja kroz zatvorenu podzemnu železnicu, u kojoj povremeno zagine poneki od nebitnih epizodista, dok Lola trči li trči. Ništa epohalno, ali pošteno odrađeno, i isporučuje dovoljno žanrovskih slatkiša da se može progledati kroz prste simplifikovanoj priči i likovima.


MILOSH

ocena: 3

Simplifikovan slešer smešten u (filmski) neistražene katakombe londonske podzemne železnice, efektan uprkos svoje svedenosti (ili možda baš zbog nje?). Energičan i visceralni rediteljski pristup koji podseća na ranog Fulčija ubedljivo i plastično predočava uske i mračne hodnike u kojima vreba smrt. Naravno, fanovi će se prisetiti i zaboravljenog klasika Death Line (a.k.a. Raw Meat) kada je reč o jurnjavi s kanibalima kroz londonsko podzemlje, ali s obzirom da je od tada prošlo više od trideset godina Creep možemo smatrati nezvaničnim rimejkom koji zbog manjka zanimljivih likova, ali i viška rupa u zapletu staje negde na pola puta.


SEVERANCE

GHOUL ocena: 2

**

premisa je kao stvorena za nekog sa mnogo više duha i MUDA da iz nje izvuče pun potencijal: grupica engleza zaglavi u nekoj šumetini gde ih spopadaju ratni zločinci. predivno.

samo još fali exekucija.

pozitivci su kliše-tipovi, a negativci nisu ni to: iz nekog razloga autori nisu imali muda da upotrebe stvarne zlikovce, da ih imenuju, da im daju identitet - ok, zašto da ne, neka budu srbi, a ne stvorovi nejasne nacionalnosti i lokaliteta, koji se nalaze na tromeđi rumunija-mađarska-srbija, a govore - RUSKI!

loš je kao komedija jer nema duha i prosto, nije smešan; loš je kao satira jer nema ni oštrinu ni dubinu i sveden je na opšta mesta; loš je kao slasher jer su ubistva neinventivna, mlaka, mlitava, zaboravljiva...

TRIANGLE (2009)

*(*)
2-
           ako verujete juzerima IMDB-a, mogli bi vas prevariti da progutate ovaj mućak, jer evo šta ti idioti kažu povodom TRIANGLE-a:
Very good and intriguing!
Fascinating movie!
An intelligent and complex mystery-thriller that demands your attention!
One of the best mysteries lately!
Surprisingly good thriller!
Ambitious change of direction for Smith - excellently done!
Fantastic day at the ocean!!!
Thought-provoking, but not for those who look for payoff in their movies!
 
        što je najgore, nisu oni jedini. slučajni uzorak kritika takođe je sav u stilu ovog dole hvalospeva: "when a film is as dizzyingly complex, as impenetrably labyrinthine and as diabolically ambiguous as this, spoilers just do not apply."
        na vašu sreću, Ghoul je tu da se pridruži glasu manjine – bar u ovom slučaju – i da potpiše izjavu koju jedan retki slovesni kritičar napisa na jednom mestu, a koja glasi: "The real mystery, mind you, is how a film this dreadful ever got made."
      zaista, daleko zanimljiviji text bio bi onaj koji bi se bavio misterijom uglavnom odličnog prijema ovog komada nesvarljivog đubreta, nego li onaj koji bi čeprkao po toj gromuljici buđi.
      deo odgovora je u tome što su ljudi i inače stoka, i pomije poput ovog TROUGLA su za masu njih i predobre. drugi deo odgovora bio bi da je jedan deo tih IMDB-ovaca zapravo generisan hajp-mašinom producenata filma + činjenicom da je premijeru imao na domaćem terenu, u engleskoj, pa su pored plaćenika u komentare ušli i rodbina, prijatelji, devojke, članovi ekipe itd. ipak, ne verujem da je to sve. jer, ovo govno pored ovih sumnjivih komentatora ima i neke sjajne kritike. na jednom mestu čak vidim da ga neka novinarska stoka nazva: 'this year's LET THE RIGHT ONE IN!' jes, patka. mislim, novinarska.
          sad, najgore u svemu je to što mene mrzi da ulazim u sitna crevca ovog đubreta, pa mi ili verujte na reč i zaobiđite ga, ili proverite sami o čemu se radi. jer, TRIANGLE je toliko nesnosno misguided film da mi se vrti u glavi samo kad pomislim na njega. još u životu nisam čuo ni video film OVOLIKO promašeno zamišljen, a onda dosledan toj promašenosti do poslednjeg sekunda.
ovo je film koji već posle pet minuta napravi jednu elipsu koju samo najveći retard u gledalištu ne bi primetio, niti bi mu bila sumnjiva. naime, vidimo mamu kako se aka sa svojim autističnim detetom.
rez.
5 minuta kasnije među družbu nekih bezličnih mlađih ljudi koji se spremaju na mini-krstarenje brodićem – dolazi ta ista mama, sva unezverena i sumnjiva. ide i ona s njima da se provodi. bez deteta. plus, deluje izgubljeno, i neubedljivo – na pitanje 'kam ga dete?' – kaže, 'u školi je.'
ubrzo naiđe frik-oluja koja im prevrne brodić, ali srećom potraje samo 2,5 minuta (!), tako da ovi ostanu da plutaju neko vreme dok niotkuda ne naiđe veliki CGI okeanski lajner na koji se ukrcaju, srećni što su spaseni. avaj, brod je nenormalno pust, nigde žive duše, iako je sve čisto i kao malopre napušteno, uključujući i postavljene stolove s hranom. a onda neko sa krpastom maskom na faci počne da ih ubija – sve, osim, začudo, naše mame koja ide na jedrenje bez svog autističnog deteta.
ako vam, nakon ovako prepričanog početka filma, nije jasan twist, ne znam šta uopšte tražite na ovom blogu. twist prosto VRIŠTI istog časa kad naiđe taj idiotski brod, a ja sam se sve vreme ostatka filma kladio sam sa sobom: 'ma ne, neće valjda? NEĆE valjda? ma ne, nema šanse, sigurno ima nešto originalnije u rukavu, nema teorije da bi neko bio toliko besraman, toliko glup, toliko besprizoran, toliko uvredljiv po publiku da ih maje sat i po kroz sasvim nezanimljivo i repetitivno lomatanje po nimalo vizuelno zanimljivom brodu samo da bi im na kraju kao 'rešenje' zagonetke ponudio ono što je bilo očigledno u petom minutu filma?!'
čak i taj izlizani i imbecilni twist bih nekako progutao da je barem putanja do njega bila zanimljiva. jes, patka. nije nimalo. otrcani slešer plot je veštački smešten u hiperstilizovani i smesta-očigledno nerealni ambijent: a jednom kad shvatite da se ništa od ovoga što gledate ne dešava stvarno, nego samo u glavi poremećene/mrtve/komirane/u čistilištu or whatever žene – onda koga zabole za bilo šta što se njoj priviđa?
hell, JACOB'S LADDER je imao za svoje vreme neizakan twist, plus: žive ljude za protagoniste, imao je STILA, imao je duha, imao je za svoje vreme revolucionarno originalnu upotrebu subliminalnih i vrlobrzih kadrova, imao je memorabilne set-pisove, muziku, atmosferu... da ne nabrajam, imao je sve što čovek od odličnog filma poželeti može.
TRIANGLE nema ništa od toga, sem pristojNu, ali ovde protraćenu režijicu hristifora smita – čiji mi je CREEP bio mlako zanimljiv, svojevremeno – ali koja je ovde upregnuta u službu savršeno ortcane i bezvezne 'ideje' nevredne truda. da i ne govorim koliko je ovde besramno pokraden TIMECRIMES, uključujući i jednako proizvoljan i neobrazložen dizajn maske 'ubice'...
ako oćete, verujte IMDB-ovcama, ali Ghoul vam kaže:
This is a shipwreck of unimaginable proportions!