четвртак, 22. јануар 2009.

ESCALOFRIO aka SHIVER


**(*)


(3-)


evo još jednog solidnog španca: ne kao TRES DIAS, ali ipak vrednog pažnje.
počinje odlično, naročito u prvih pola sata dok traje misterija: šta to pravi sranja po komšiluku, tj ko to demolira šumu. dal je vukodlak, dal je zombi, dal je duh…?
kad postane jasno šta je, to je prvi letdown.
spojler: jedno dete, ma koliko divlje bilo, prosto nije toliko opasno. par šamara, i gotova stvar.
ipak, likovi su umereno prijemčivi – tačnije, gl. lik, tinejdžer koji pati od fotofobije; ipak, i to s njim vrlo brze krene u pravcu rutine i klišea: nova sredina, nerazumevanje, bullies, sama od sebe mu prvog dana prilazi najbolja cupi u školi i da mu na artiški svoj br. telefona (ona je, naravno, ćerka šefa policije u selu) itd itd.
onda je on nevino osumnjičen za klanje po okolini, pa nema druge nego da usred noći sa ovom curom i svojim drugom iz grada (klasični sidekick geek bez personalnosti, puki plot device) ide da se smuca po šumi u kojoj iza svakog žbuna vreba klopka za međede il bar divlje svinje; naoružani su SPREJOM SA OKUSOM PEPERA (!) i – video kamericom (čisto da zelena noćna vizija podseti na superiorniji REC)!
bravo, klinci: tako se love divlja đeca po šumama i gorama!
naravno da u procesu lova više iskrvare sebe nego svoju lovinu, ali ne brigajte – pošto je ovo SAMO film, taj isti klinja koji je noću žešće zasekao svoju nogu u klopci već idućeg jutra preskače ograde, skače kroz prozor i dočekuje se na obe noge bez i najmanjeg trzaja, a kamo li bola il drugog problema. pa dobro, ko koga ovde zajebava?
tu je i obavezni subplot – let's investigate the spooky girl's past (poslednji put viđen u ažinim OGLEDALIMA), koji kao i kod aže – vodi u manastir, među opatice. kad bolje razmislim, i začetnica pošasti u REC je takođe na neki način proizvod crkve… hmm, zajebani ti španci, odnosno njiov katolicizam.
film inače bestidno primenjuje u americi političkom korektnošću i idealom 'nove, jake žene' sasvim izbrisan kliše TRAPAVE ŽENE. pazi samo ovo: kad idu u manastir, i preskaču ogradu sa slomljenim staklom na vrhu, ko će da se poseče? glavni baja? njegov drug? cura? pogodili ste! pišulja ne samo što se poseče, nego potom ne može da umukne sa svojim lelekanjem, i naravno da privuče opatice. kasnije, u šumi: ko će da se oklizne u mraku i srolja se niz padinu? fotofob? geek? cura? ima li uopće dvojbe oko toga? drugim rečima, i ova curica (preslatka, btw) nije lik nego plot device. kad bolje razmislim, ni ovaj glavni teen nije neki LIK u ozbiljnom smislu: jedino što ga karakteriše jeste ta fotofobija, zbog koje je kao neki autsajder, ali i to je samo plot device da ga se odvede u kantrisajd: osim što je izgovor za odličnu početnu scenu sna (jednu od najboljih, a možda i najbolju u celom filmu), od te fotofobije se ništa posebno ne izmuze kasnije. mogo je, recimo, i da ima astmu, pa da ga zato odvedu u šume i planine…
e, sad: zašto sam relativno blagonaklon prema ovim klišeima?
evo:
-prvih pola sata je vrlo zabavno i jezivo;
-ima sjajnih prizora iz lost in the woods podžanra, a to je ipak jedan od temeljnih arhetipova na koje sam slab – šuma, sam, u sumrak ili u noći… šta ćeš više?
-kamera je SAVRŠENA! i pritom ne mislim na onu prezašećerenu i sirupom prelivenu novokorejsku oversaturizovanu kameru (a la HANSEL & GRETEL, recimo, pošto se i on zbiva u šumi) – ne, ne mislim na ono kad odvrnu kolor do 11 da to sve vrišti od pastelnih boja kao sladoledi u šiptarskoj poslastičari; mislim na fotografiju odličnih kontrasta, oštru, jasnu, preciznu, fino obojenu ali nenametljivo stilizovanu, sa savršenim osvetljenjem i sa nekim odlično uhvaćenim subliminalnim blink'n'miss prizorima; i dnevni i noćni snimci su potpuno savršeni i savršeno stavljeni u službu SUGESTIJE, bez previše otkrivanja; snimanje u mraku, a opet uvek se vidi ono što treba onoliko koliko treba!
-ritam je dobar, nema tupljavine, sve to klizi svojim (avaj, prema kraju sve predvidivijim) tokom, ima i nešto malo krvi, tako da je krajnji rezultat –iako u zbiru jedva u plusu – ipak gledljiv i zabavan za fanove žanra, iako ništa novo u isti ne donosi, a oni koje horor ne zanima svakako nemaju razloga da ga gledaju bez preke potrebe pošto nema neku priču (kao TRES DIAS, recimo) koja transcendira žanr.

1 коментар:

  1. Generalno sam saglasan. Meni je interesovanje splasnulo kad se ispostavilo da nema vampira u filmu. Talk about wasted potential...

    ОдговориИзбриши